GEDANKENFREIHEIT

Ako baš hoćete da znate šta je horor

2007-11-28T09:28:00.004+01:00

"Otac malene Sunam Parvez, obećao je svoju kćerku sinu svoje sestre, jer ona želi imati kćer. Dvije obitelji već žive u istoj kući. Obitelji Sunam i Nieem uvjerene su da će njih dvoje biti sretni u braku ako zajedno odrastu, a planiraju ih vjenačati kada Sunam bude imala 14 godina. Unatoč naporima afganistanske vlade i borcima za ljudska prava, vjenčanja djece u Afganistanu još su uvijek česta, naročito među siromašnima i neobrazovanima. Prema posljednjim podacima UNICEF-a, oko 16 posto malih Afganistanaca vjenča se u dobi ispod 15 godina, a dobna se granica svake godine spušta.Ako je suprug nesretan u takvom braku, ima pravo oženiti se još jednom ženom. No, supruge nemaju isto pravo. One su prisiljene u braku provesti cijeli život, koji često i nije dug zbog učestalih samoubojstava kojima pribjegavaju nesretne nevjeste."

E ovo je horor, al' baš ... jadna curica ... I onda mi žene u Bosni kažemo da je nama loše...

Samo još jedan u nizu razloga zbog kojeg na ovu zemlju treba baciti atomsku bombu, preorat zemljište, i onda na njoj napravit terene za golf...

2007-11-06T15:07:00.001+01:00

Upravo na nekom hrvatskom blogu čitam kako je, ili se tek treba, u Splitu održati koncert pod nazivom "Indexi i prijatelji : Da sam ja netko".

"Hommage legendarnom bandu koji je postao sinonim sarajevske rock-škole" (da malo citiram) upotpunit će i makedonska zvijezda Kaliopi, a pjesme će izvoditi Tony Cetinski, Halid Bešlić, Hari Mata Hari, Željko Bebek, Tifa, Dado Topić, Aki Rahimovski, Zorica Kondža, Ivica Šarić, Giuliano i mnogi drugi. Okupili su se i muzičari koji su svi bili članovi legendarnih "Indexa", a to su bubnjar Peco Petej, bas gitarist Fadil Redžić, bubnjar Miroslav Šaranović, te također klavijaturisti Neno Jurin, Sinan Alimanović, Ranko Rihtman, Enco Lesić i Kornelije Kovač.

U prvi mah sam pomislila kako su divna braća Dalmatinci organizovala tako sjajnu stvar, i bila sam tako ganuta kada sam pročitala da će se isti taj koncert, zbog velikog interesovanja publike, održati i u Ljubljani, Novom Sadu i na kraju u dvorani Sava Centra u Beogradu.

I onda nešto kontam ... A Zetra? Skenderija? Dom Mladih? BKC? Poljana na kojoj se odvija korida bikova u Čemljanovićima? Pa barem jebeni Vistafon?

Nada! Hичто! Nichts!Naravno, šta bi drugo moglo biti.

I, na kraju krajeva, zašto bi se u kasabi kao što je ova moja, bendu kao što je bio Pimpekov (ne, bila sam premala da bi bila s njim na "per tu", nisam ni čuvala ovce s njim, al sam njega i njegovu muziku uvijek doživljavala kao nešto svoje) uopšte održavao neki bjedni "hommeage", il' kako ga je već nazvao taj napuhani hrvatski novinar.

Moji roditelji pripadali su onoj besmrtnoj generaciji koja je svoju mladost provela plešući na igrankama u Fisu. Mama je uživala u tome da mi prepričava doživljaje iz tog vremena, o tome kako je njena najbolja prijateljica iz srednje škole, prelijepa plavokosa Vlaha (inače nikad prežaljena ljubav onog instant četnika/režisera Emira/Nemanje Kusturice) godinama bila zaljubljena u Fadila Redžića, kako je zbog te tužne i neuzvraćene ljubavi svake subote sjedila na istom mjesu na balkonu u Fisu, i dok su "Indexi" prašili svoje, ona je samo u njega gledala (zanemarićemo sada telefonski teror sproveden nad suprugom g. Redžića i kojekakve druge smicalice na koje je spremna isključivo nesretno zaljubljena žena). Prisjećala se mama kako je njen stariji brat, danas moj ujko fizičar, tom istom Fadilu davao instrukcije iz fizike i matematike, te da mu je ona, jednom prilikom, ne znajući da će doć kod njih u stan, otvorila vrata u pidžami i sva raščupana i nenašminkana (ajme !?!), pa se zbog toga kasnije stidila godinama.

Moja prva mala školska ljubav (svjesno ne velika, nego baš mala i slatka), plavi princ zbog kojeg mi je srce ubrzano kucalo cijeli 7 razred, vječiti odlikaš i atletska zvijezda naše škole, potomak je jednog od klavijaturista "Indexa". Sjećam se kako smo u zimu '91, bio je neki decembar uglavnom, na rođendanskoj proslavi naše drugarice iz razreda (posljednjoj na kojoj smo se okupili svi prije nego što su nas gorile s brda raspuhale na sve strane svijeta), ležali sami nas dvoje na podu u zamračenoj sobi, dok su svi ostali u susjednoj prostoriji vrištali i plesali uz pjesmu "Crvene Jabuke" koju smo mi zvali "Djevojčice, djevojke, žene..." (u orginalu "Nema više vremena"), kada me je držao za mali prst na ruci i priznao mi da mu se sviđam. I kako smo nas dvoje, tada već mali par, te iste zime na Jahorini iskakali iz ski lifta na pola vožnje, da bismo se kroz sirovi snijeg (jer nam obične piste više nisu bile dovoljno strme) najvećom mogućom brzinom spuštali do Rajske doline. Sreća pa su nam mame bile dovoljno pametne da nas upišu u istu ski školu, inače ja ovo sjećanje danas ne bih imala.

Kristalno se sjećam da sam godinama, svaki put kad se u Sarajevu dešavao neki koncert, hodala od jednog do drugog člana porodice i ponizno moljakala da me odvedu da gledam Balaševića, Bijelo Dugme, Crvenu Jabuku, EKV, Bombaj Štampu..., ali da moj vječito zauzeti otac i tiha i umorna mama nikada za to nisu htjeli izdvojiti nekoliko sati svog skupocjenog slobodnog vremena. Kad se zaratilo, onda im je bilo žao, pa su mi onda počeli obećavati da će me odvesti na koji god poželim koncert "samo dok ovo malo prestane"... Ja sam tada fino uzela svoj dnevnik u ruke i napisala: Kada se završi rat, ja idem na koncert Balaševića, Crvene Jabuke, Indexa, Bombaj Štampe, Bijelog Dugmeta...i tako cijeli jednu listu izvođača i bendova koje sam od malih nogu željela gledat uživo. I vidi čuda, završi se i taj rat, i preživjesmo ga svi, manje ili više zdravi i čitavi, i počeše koncerti. A ja, kako na koji idem, samo stavljam kvačice na onoj listi u dnevniku i dopisujem imena ljudi s kojim sam bila. I naravno, odem na koncert "Indexa" s mojim najboljim drugom/bratom Amarom, i to na onaj kad su proslavljali 35 godina postojanja u "Skenderiji", i neću sad pričati o tome kako nam je bilo, jer mi se sad, iz ove moje perspektive čini nemogućim, da sam se i ja nekad osjećala tako sretnom. Sjećam se i dana kad su nam javili da je Davorin preminuo, kad sam otišla s probe na folkloru s osjećajem u stomaku kao da mi je umro član familije, i onog posthumnog teksta Dace Džamonje u "Danima", ali ni o tome ne želim da pričam.

Nekoliko godina nakon, nekome je pala na pamet ideja da bi se ljudima koji su u tolikoj mjeri značili ovoj državi, trebao održati neki "Tribute to.." koncert. Al' ne u Fisu (ne, to ni slučajno) već u "gradu od čelika" samo nekih 70km dalje od svega onog što je Dačo toliko volio. I najavljivao se taj koncert danima, i prijavile se na njega sve ove naše estradne ličnosti, sriktale se, opalile "glanc" i juriš na scenu za koju da je, dao dragi Bog, iko ikada čuo i znao osim uposlenika željezare i okolnih komšija. A taman se toliki broj ljudi otprilike skupio u gledalištu. OK, priznajem im trud, i niko nama Sarajlijama nije kriv što se nismo prvi sjetili da organizujemo koncert, ali ne mogu da se otarasim osjećaja da sve izgleda nekako jadno i provincijski, i nedostojno jednog takvog benda. I kako ko od izvođača izlazi na scenu, tako se iz zvučnika svaki put čuje nezaboravni 'vorspiel' "Plime"... ... "u svjetu tame skriven viru, kroz kolut dima tonem ja u mir, i osjecam da gori moj svijetu jer nista od onoga sto zelim nije tu "... otpjeva Puško, pa nekakav hor iz Zenice, pa Deen, one curice iz "Erata", bucmasta L. Jusić, i kad vidjeh da se Burhan (ne znam mu ni ime kako treba) penje na binu uz prve taktove već spomenute pjesme, odlučih da isključim TV i odustanem od gledanja.

Čovječe, u susjednim državama ljudi ustanu kada spominju "Indexe", o njihovom muzičkom opusu da ne govorimo, a njihovi zemljaci ih okarakterisaše kao neki jadni "one hit wonder" koji nakon "Plime" nikad ništa nije napravio. I onda, po baksuzu, slučajno nabasam na TV prilog o koncertu iz Beograda. I gledam kako jedan vidno ganuti Aki Rahimovski govori o tome kako je bio ponosan što je uopšte živio u doba "Indexa", slušam 'maminu ljubav s ekrana još iz vremena Korni Grupe', Dadu Topića, Bebeka i Tonija Cetinskog koji s takvom jednom primjerenom poniznošću i dubokim poštovanjem spominju svoje sarajevske kolege i opisuju koja im je čast bila pjevati njihove pjesme. Kažu, teško im se bilo odlučiti koju pjesmu da pjevaju, jer je svaka od njih mala priča za sebe. I ne znam zašto, al meni se odjednom plače.

I onda, kao i svaki put kad doživim tako "reality check" i shvatim gdje živim, padne mi na pamet ona Amarova rečenica, da je to samo jedan u nizu razloga zbog kojeg na ovu državu treba baciti atomsku bombu, preorat zemljište, i onda na njoj napravit terene za golf. za golf ...

Jebeš "In Memoriam"...

2007-10-16T10:32:00.000+02:00

Mrzim kada nadobudni novinari, kada neka poznata ličnosti tragično izgubi život, uzmu neku ozbiljnu sliku te osobe, oboje je u crno, dodaju one užasavajuće cifre rođenja i smrti, sve to ukrase nekim histeričnim, hvalospjevnim tekstom i u naslovu napišu "In Memoriam".

Mrzim smrt generalno, jer je tako isključiva. Jer nakon nje nema popravnog ispita. Nema kajanja i nema povratka.

"Mir onih koji odlaze ne može smiriti nemire onih koji ostaju iza njih", pisao je jednom davno Samuel Langhorn Clemens, alias Mark Twain, i znao je šta govori.

U suštini me ne zanima ako neka američka "celebrity" glupača otegne svoje male papke, jer je maznula neku bobicu, na čijem pakovanju je prethodno možda ipak trebala pročitati uputstvo za upotrebu, al' kad umre neko iz "mahale", neko tako mlad, talentovan i lijep, ja svaki put poželim da onom, zbog kojeg svi sklapaju ruke ili šire dlanove u nadi da će im uslišiti molitve i pomoći, vrisnem da je egoistični drkadžija.

Nije bio iz moje mahale, al' je u mom životu, neznajući, odigrao veću ulogu nego što bi je vjerovatno imao da je, kojim slučajem, živio dva sprata iznad ili tri ispod mog stana.

Najmanji i najslađi životni saputnik na svijetu je te presudne novembarske noći izabrao baš njegovu pjesmu, baš tu lijepu pjesmu, da je otpjeva, kad je mene ugledao prvi put. I kad sam ja ugledala njega.

I tako mi je nevažno da li zvuči otrcano ili ne, al' to je bila naša pjesma.

Htjeli smo plesati uz nju one noći kada sam promjenila prezime, al' bend je nije znao svirati, htjeli smo otići na koncert, al' nismo imali love za karte... I stalno smo pričali da imamo vremena, da ćemo kad tad otić na taj koncert, i kupiti CD i da je sve OK. I što je najgore, bilo je. Sve do jutros.

Kod sam bila mala, često sam, kad nisam mogla da zaspim, ležala u krevetu i zamišljala kako "u ovoj sekundi, dok ja trepnem jednim okom, rodi se toliko i toliko beba, umre toliko i toliko baka, neko plače, neko se smije, neko slavi, neko se sprema za školu ...". Bila mi je tako fascinantna ta pomisao, da toliko različitih ljudi, načičkanih svuda po zemaljskoj kugli, radi toliko različitih stvari, dok ja ležim u krevetu.

Fantastični pjevač, još bolja osoba, tvrde svi koji su ga upoznali, i "najdraže makedonsko dijete", kako ga je jutros vidno ganut nazvao predsjednik te države, preminuo je jutros u 6.30 u saobraćajnoj nesreći. Spavao je na suvozačevom sjedištu i imao taj nevjerovatni peh, da mu se ni jedan "airbeg" nije otvorio. U 6.30. dok se on borio za svoj mladi život, ja sam fenirala kosu i birala čarape koje ću obući na posao, neko se smijao, neko plakao, neko se spremao za školu...

I opet, sve mi je jasno, osim jedne stvari. Mislim, shvatam da se saobraćajne nesreće dešavaju i da ljudi u njima ginu svakodnevno. Al' ako već postoji neko, ko sve te stvari nekim nevidljivim svilenim koncima kontroliše i dovodi u red, zašto onda, koji kurac, nije sebi uzeo nekog kretena koji je baš u toj sekundi stajao na vrhu ne zgrade i od silnog bijesa poželio da skoči, nekoga ko se baš tada pukao u venu heroinskom špricom, koji je silovao neku maloljetnicu, ubio trudnicu, udario cuku, nekog pedofila, nacistu, ženomrzca... a ne baš jednu od najsjajnijih balkanskih zvijezda. Eto baš njega.

Eto...

A mom malom saputniku i meni od njega ostaje ta njegova pjesma i ništa više. I hvala mu na tome. Tačno tako, pjesma - nikakav jebeni "In memoriam".

Pa eto, nek' tebi sad gore pjeva DRKADŽIJO, a nas ovdje ko jebe...

EU muževi, demonstracije i pigmejski klima uređaji

2007-09-07T10:15:00.001+02:00

Nisam imala vremena da objasnim kako su moji poslodavci stranci. Eto, uglavnom, jesu.

Imam malenu kancelariju, sa malecnim stolom, još manjom stolicom (ne, ne, ne, mala jesam, tj. niskog sam rasta, kratka/domaća, kako mi je mama svaki put tepala, kad je htjela da me iznervira, al patuljak zaista nisam...) i prozorima koji se ne mogu otvoriti.

Sjajno! Zaista.

Kad bi čovjek sad cjepidlačio, moglo bi se reći da radim u akvarijumu za neke male ribice (znam da je ovo gramatički neispravno, kad kažem ribica, podrazumjeva se da je mala, al ovo je moj blog i ja na njemu radim šta hoću...). Uglavnom, razlog iz kojeg na mom radnom mjestu iz snova ima svega, samo nikako dovoljno svježeg vazduha, jeste interno pravilo kompanije (hmmm, zašto svaki put kad mi neko spomene tako neki glupavi pojam kao što je "interno pravilo kompanije" meni jednostavno dođe da udavim nekoga? Tačno čovjek predosjeća da se mora raditi o nekoj idiotariji) zahvaljujući kojem svaki prozor na zgradi ima neki "ujeb" (žao mi je, ali ova riječ u mom riječniku postoji i potrebna mi je) zbog kojeg se ne može otvoriti.

Mislim, nije to sad neka tragedija, naravno da imam i klima uređaj (koji za divno čudo i za razliku od ostatka opreme, nismo posudili od nekih pigmejskih plemena), ali je mene malo, mrvicu, sekundicu, 'un petit peut', iznervirao razlog zbog kojeg to pravilo uopšte postoji.
Naime, moji poslodavci se plaše, da bi neko on nas lokalaca (isključivo lokalnih uposlenika, divljaka, neandertalaca, a ne Übermensch - stranaca, zaista, to nikako...), u napadu očaja (šizofrenije, gladi, strasti...), mogao da digne ruku na sebe, dramatično se sunovrativši kroz prozor.

Tako, dakle...

Ako uzmemo u obzir statističke podatke osoba koje su počinile samoubistvo u svijetu u proteklih nekliko godina, mada zvuči zbunjujuće, ali veće su šanse da te udari grom, pregazi bager ili da te pojede ajkula, nego da ćeš napustiti ovaj svijet bacivši se s prozora zgrade koja ima samo JEBENIH OSAM SPRATOVA!!!

Al' dobro, nek' im bude...

Stipse se, naime, plaše da bi ostatak porodice, nakon nemilog događaja, mogao tražiti odštetu, tvrde ovi lokalni, navodno suicidni, mungosi. Al' ja sam sigurna da njima nije do para. Zamisli te bruke. Valja poslije saprat' ljagu s imena, vratiti ugled i to...Ma ja, mora da je tako...

I onda sam zanemarila svoju redovnu, i naravno iznimno visoku novčanu nadoknadu koju dobijam svaki mjesec, i počela sam razmišljati o ljudima, koji za dobrobit svega gore navedenog, već godinama svakodnevno s osmjehom na licu trpe, da ih neki finski, danski ili koji već Viking - grmalj, koji se naziva šefom, ničim izazvano tretira kao pećinskog čovjeka. Odgovor na pitanje dobila sam, nenadano, samo nekoliko sati kasnije. Sjedim, dakle, sa svojim novim kolegama na pauzi za ručak. Oni, onako siti i zadovoljni, uz kafu i sladoled, raspravljaju u ratu u Iraku. Ja slušam.

«Mislim, to što dole Amerikanci rade, stvarno je grozno. Ne razumijem zašto naši ljudi ne izađu na ulice i protestuju protiv njih!?!»

Ne mogavši da se suzdržim, pitam tu osobu, zašto bi naši ljudi protestovali protiv rata u Iraku (mislim, ništa protiv Iračana, da ne bude zabune...), kad imaju dovoljno Tihića, Dodika, Silajdžića, Čavića, Čovića, kuraca, palaca ... koji im svakodnevno sjede za vratom, koji su im sve pokrali što se pokrast' moglo, pa opet niko protiv njih nije podigao ni jedan transparent.

«Ali oni ne utiču direktno na mene. Ne kradu od mene. Mi ovdje živimo jedan lagodan i sređen život.»

Ma ja, k'o što rat u Bosni nije bio ni Kustin, ni Bregin, ni Neletov...

Hm, pitam se, da li su ljudi od rođenja predodređeni da budu glupavi, ili im izvrše neki lagani oblik lobotomije kad popisuju ugovor u radu u nekoj od ovakvih organizacija? Jesu li moje kolege neka autohtona vrsta i, ukoliko je odgovor potvrdan, gdje ih gaje? Postoje li za njih neki posebni inkubatori u porodilištima?

Mislim, ko drugi pristaje da radi na funkciji «Assistant to the Assistant to the Headmaster» (bljak!!!), i što je još bitnije, zašto?

Hajde, ako iskoristim sve svoje emipatske sposobnosti, mogu shvatiti ove lokalne djevojčice, djevojke, žene, koje su iz bračne postelje izbacile ove naše domaće muškarčine, napravivši time mjesta za ove nove, moderne, «high fashion» EU muževe. E, oni su pravi. Peglaju, maze, paze, miluju, heklaju, stavljaju katetere, slušaju, tješe...bla, bla...i šalju eure, funte, dolare, dirame, leve, dinare, a možda pokoji jen i šta već sve ne, iz kojekakvih misija na bliskom ili dalekom Istoku, na koje su otišli nakon što su kod nas odradili svoje. Jel' to novi ideal uspješnog braka savremene bosanske paćenice, mislim, žene? Da nam muževi i djeca ni približno ne govore istim jezikom i da ih uopće ne viđamo?

Odgovor na sva moja gore navedena pitanja, mora biti potvrdan, jer si drugačije ne mogu objasniti, da se niko od mojih kolega nije potrudio, da svom evidentno vrlo oskudno obrazovanom šefu objasni, da mi, u ovom jebenom gradu, imamo milion stvari da pokažemo, a između ostalog posjedujemo i zgrade daleko više (pa makar to bila jebena i «Radon Plaza»!!!), nego što su zemunice i sojenice iz kojih su oni ispuzali, prije nego što su sa svojim «first class» avionskim kartama, stigli u našu državu da nam smisle ustav, prosipaju pamet i usput nas vrijeđaju na svakom koraku.

Može biti da sam prespavala taj momenat, ali kako je moguće, da je samo nekoliko redovnih plata dovoljno, da potpuno izgubimo osjećaj za ljude koji nas okružuju . Kad tačno je postalo lagano i bezbrižno to što nam komšijina djeca vjerovatno nemaju šta da jedu?

I onda odjednom samo udahnem, duboko, najdublje što znam, i prisjetim se kako najmanji i najslađi životni saputnik na svijetu često zna reći kako ja nisam, i ne treba da budem, mjerilo ovog svijeta. I onda kapituliram i priznam da puno lakše zaspim kad znam da se ne moram brinuti kako ću naredni mjesec platiti račun od struje i kiflu za doručak. Osim toga, veoma mi je draga moja minijatura od kancelarije, onako čista i topla, naročito kad vani puše ljuti sjeverac, i puna tišine. Tišina mi je super. Tako sama i zaboravljena na visokom čardaku osjećam se sretno kao kad sam bila mala i ubjeđena da me, ukoliko zatvorim oči, niko na svijetu ne može vidjeti jer ja ne vidim njih.

Al' to cjelokupnu moju situaciju ne čini ništa boljom. Ja i dalje ostajem «koka iz međunarodne organizacije», kako je to rekao moj jedini mentor na svijetu.

Da, tako je, ista sam kao svi oni drugi...

Trčim odmah sutra da si napravim transparent, pa onda ravno pred američku ambasadu, nema mi druge...

Već sam smislila adekvatan tekst, koji nije ništa drugo, nego moj omiljeni grafiti koji je godinama stajao na zidovima moje srednje škole, i koji glasi:

«AMERIKANCI SU NAJBOLJI DOKAZ, DA SU INDIJANCI TUCALI BIZONE!!!»

DA ODMAH NA POCETKU RAZJASNIMO NEKOLIKO STVARI...

2007-08-31T11:31:00.000+02:00

Hmmm....

Najmanji i najsladji zivotni saputnik na svijetu (onaj moj, naime) cesto, u naletu bijesa ili panike i cega vec sve ne, zna reci da sam egomanijak (pise li se ova rijec uopste zajedno???). Ili 'control freak' (Upomoc ! Posaljite mi neku knjigu s pravopisom...). Ponekad se sazali pa kaze da sam mozda jednostavno luda (u nasem malom domu ludilo je inace olaksavajuca okolnost u svemu i svacemu). Ili da imam divan karakter, samo da ostatak svijeta nije sposoban da prepozna tu ljepotu ...

Moglo bi se reci da je upravu ...

Mislim, sto se tog ludila, ali i svega ostalog tice...

Nekada davno sam ja te svoje, ne moze se bas reci bubice u glavi (oh ne, tako ogromne bube ne postoje...), ali eto, te neke svoje prenose smatrala tako sarmantnim dijelom moje licnosti, uporno tvrdivsi da me moja 'osobenost"cini tako posebnom.

Da, posebno udarenom mozda ...

Sve dok jednog dana nisam prihvatila cinjenicu da to moje ludilo ima daleko dublje korijene nego sto sam se ja ikada usudila da pomislim, a kamoli izustim.

Kako je pisala Nura Bazdulj - Hubijar u svojoj divnoj knjizi "Kad je bio juli" - "... kad srce toliki jad i cemer pretrpi, ono postaje kamen, a iz kamena voda potec' ne moze..."

Sjecam se jednog davnog ljeta, recimo da je bila neka '97 (sjecam se godine iskljucivo iz razloga sto je tadasnja osoba na mojoj strani imala nekoliko nula manje u godinama nego ja, a to je tada bila prava revolucija ...), sjecam se da je bila noc i da smo sjedili na nadvoznjaku u nasem naselju i medjusobno se terapirali razgovorima (njegova mladost i stavovi u zivotu koje je nosila sa sobom uvijek su na mene djelovali tako smirujuce). I tada mi je rekao da cu ja, ako samo nastavim da zivim zivot kako sam ga zivjela do tada, jednoga dana samo "puci"...

I da nakon toga vise nikada necu biti ista ...

Kako sam mu se tada samo podsmijavala i govorila da moju snagu i vjeru u sebe nista na svijetu pokolebat ne moze.

He he he ...

Onaj sto mnogu tvrde da nas gleda odozgo i sva desavanja uredjuje ocigledno nije mogao spavati te noci, pa je dobro slusao moje monologe o hrabrosti i prkosu, i ostala sranja koja sam lupala tako sigurno i arogantno (kao i obicno, doduse...). Mozda je moje izrugivanje shvatio kao poziv na duel, ili kao izazov...

Od tada je prosla cijela jedna decenija, a zivotne karte koje mi je dodjelio nekako nisu imale bas ni jednog jokera. Sta vise, od njih tesko da se mogao sastaviti i neki maleni tris dvica...

Ljudi koji su me gledali kao sa svim nemilim dogadjajima iz proteklih godina izlazim na kraj, govorili su da se dive mojoj snazi i hrabrosti. Gledao me i on, sad ne vise tako mlad i vec odavno ne vise momak, vec samo drag prijatelj, i govorio i osjecao isto sto i ostali.

Ali ja sam znala bolje...

Shvatila sam da plakanje i urlikanje nije neosporno jedini nacin da je manifestuje tuga ili patnja. Postoje i oni koje bol bukvalno razdere na sastavne dijelove, ali hinjski tiho, nekako iznutra ...

I onda shvatis da te njegova rijec, izrecena tako iskreno i prijateljski te noci na nadvoznjaku, sustigla kao kletva. I da je na kraju docekala svoj veliki dan.

I bio je u pravu - nisam vise ona ista ... niti cu ikad biti. Dragi ljudi su mi savjetovali da mi je potrebna pomoc, strucna, profesionalna, ali ja u te gluposti ne vjerujem.

Mada, cinjenica jeste da ja moram pricati s nekim, bilo kim ....

I evo, pocela sam da pricam ... zar ne? ;)